Iako je ovaj potez važan za Kinu, jer joj delom omogućava kontrolu nad cenom nafte i donosi veću promociju juana, inostrani analitičari ocenjuju da to neće uzdrmati poziciju američkog dolara kao glavne valute u obračunavanju trgovine naftom. Prema navodima Bloomberga, trgovanje terminskim ugovorima za isporuku u septembru započelo je po ceni od 440 juana, nešto više od referentne cene od 416 juana.
Podsjetimo, Kina je najveći svetski uvoznik nafte, a trgovinu tim terminskim ugovorima nudi i strancima. Kina je terminske ugovore na naftu prvi put uvela 1993. godine, ali samo za domaću upotrebu. Međutim, trgovanje je zaustavljeno već godinu kasnije zbog volatilnosti. Ostaje da se vidi hoće li stranci ulagati u kineske izvedenice zbog kapitalnih kontrola i povremenih tržišnih intervencija.
Kako navodi Bloomberg, zaključno do 21. marta za trgovanje izvedenicama na naftu registrovano je 19 stranih brokerskih kuća. Prema mišljenju analitičara, dugoročno gledajući ima smisla trgovati terminskim ugovorima na naftu u juanu s obzirom da se radi o najvećem svetskom uvozniku. Uprkos tom statusu, Kina još nema dovoljan uticaj na globalnom naftnom tržištu da bi izvela takav prevrat i smenila američki dolar kao glavnu valutu u trgovanju sirovom naftom.
