Međutim, u digitalnom dobu u kojem živimo, jedno je kreirati proizvod ili uslugu, a potpuno “drugi par čarapa” je pozicionirati preduzeće na tržištu i pronaći put do potencijalnih kupaca.
Kako se u klubu “Biznis na štiklama” već par godina unazad bavimo problematikom preduzetništva, primetili smo da većina vlasnika i vlasnica mikro i malih preduzeća pripadaju analogno-digitaloj generaciji, to jest delu stanovništva starijem od 35 godina.
Uprkos popularnom mišljenju, toj “nit’ tamo, nit’ vamo“ generaciji izuzetno prilagodljivih ljudi ne manjka kapaciteta za razumevanje digitalnog marketinga, ili dela digitalnog marketinga koji se odvija na društvenim mrežama.
Većina njih su svesni da danas ljudi hodaju, jedu i spavaju sa mobilnim telefonima u rukama i da je put, koji njihovi proizvodi ili usluge treba da pređu da bi stigli do srca njihovih kupaca ili korisnika usluga, upravo put društvenih mreža i internet pretraživača i prezentacija.
Ipak, gotovo polovina mikro i malih preduzeća nije prisutna na internetu i na društvenim mrežama u obimu u kojem bi trebalo da bude, a neka su čak i potpuno nevidljiva.
Manjim delom problem leži u nedostatku fino izbrušenih marketinških veština, ali kao najveća prepreka postavlja se nedostatak vremena, to jest, novca.
Anatomija mikro ili malog preduzeća je prilično jednostavna. Često, samo jedna, ili svega par osoba su i mozak i srce, i ruke i noge, i leđa i bubrezi jednog celog preduzetničkog poduhvata.
Tako je naša izmišljena, ali potpuno realna „persona“ Jovanka, prinuđena da bude i šefica i sekretarica, i radnica u proizvodnji i čistačica, a Ognjenka, koja joj pomaže, je menadžerka i nabavke i prodaje, i knjigovođa i operaterka korisničkog servisa.
„3 u 1“ ili „5 u 1“ kombinacije su sasvim normalne pojave, praćene hroničnim umorom i opštim sagorevanjem životne energije. Ako na sve te uloge i poslove dodamo još i one iz domena marketinga, lako dolazimo do izraza „10 u 1“, jer u zdravim ekonomijama marketinški timovi broje po nekoliko članova. Pa tako imamo menadžere društvenih mreža, grafičke i veb dizajnere, tekstopisce, stručnjake za optimizaciju za interet pretraživače, dizajnere za korisnički interfejs i iskustvo, itd.
Na svu muku, u proteklih nekoliko godina, osim tih dosadnih i prilično standardnih marketinških zanimanja pojavili su se i kojekakvi marketinški magovi, hakeri, veštice, vile i jednorozi i dodatno zakomplikovali situaciju.
Ukratko rečeno, došlo je do svojevrsne mistifikacije marketinga, ili „Bajke za Jovanku i Ognjenku“.
A naša Jovanka i njena Ognjenka, kako bi pokrile sve pozicije u preduzeću, pa i te marketinške, morale bi imati nadljudske osobine, jer u svojih četrdesetak godina mladosti, nisu one samo preduzetnice, one su i nečije majke i tetke i supruge i sestre i deca i prijateljice.
Da se razumemo, Jovanka i Ognjenka su svesne da ne mogu sve same da postignu i rado bi platile kakvog marketing gurua da mahne čarobnim štapićem, da objave na mrežama organski gore i da sajt konvertuje „nevernike“ u „vernike“, ali tek su započele taj svoj biznis, a pritom imaju problema i sa naplatom svojih usluga i proizvoda, te i ovaj deo posla moraju da obavljaju same.
Šta bi to Jovanka i Ognjenka za početak trebalo da znaju?
• U marketingu ne postiji čarobni štapić ili čarobna formula koja će odgovarati svim biznisima. Na primer, vole da kažu da na dnevnom nivou treba objavljivati što više slika na Instagramu. Možda, ali samo ako Jovanka i Ognjenka raspolažu širokim asortimanom proizvoda ili još širim dijapazonom usluga. U suprotnom slučaju velika je verovatnoća da će zbog „dosađivanja“ slikama jednog te istog proizvoda naša Jovanka i njena Ognjenka izgubiti čak i svoje najvernije pratioce.
• Marketing nije egzaktna nauka gde su 2 + 2 uvek 4. Marketing je proces finog podešavanja po sistemu pokušaja i greške. Sva sreća pa digitalni prostor, poput papira, trpi sve. Ukratko rečeno, piši, briši. Ako Jovanka napravi grešku, „DELETE“ dugme je uvek tu. Osim toga, pravila na društvenim mrežama se često menjaju. Danas 1080x1080 piksela u .jpeg for-matu, sutra 1200x1200px u .png formatu.
• Ljudi vole da vide, čuju i osete ono sa čime mogu da se poistovete. Savršenost leži u nesavršenosti, a preterano ulepšavanje realnosti koje možemo videti na profilima mnogih influensera, „lajf koučeva“ i motivatora često daje rezultate samo na kratke staze.
• Izlizane fraze bi trebalo svesti na minimum. Posebno je zanimljiva ona „Izađi iz zone komfora!“ potencirana od strane uljuljkanih „zapadnjaka“, a kompletno iritantna za prosečnu osobu sa Balkana koja van zone komfora živi već tridesetak godina.
• Alfa i omega marketinga je ciljano izazivanje emocije. Zadatak Jovanke i Ognjenke je da ostave lični pečat, da ispričaju svoju priču, da doprinesu spokoju svojih mušterija, da izazovu inspiraciju, smeh, zadovoljstvo, pa čak šok ili suze. A dobar marketing stručnjak zna da na sve to treba da doda i jedan „hepiend“.
• Iskrojena usluga ili personalizovan proizvod baš po meri kupca nikada neće izaći iz mode.
• Ljubaznost ne košta ništa, lepa reč i gvozdena vrata otvara, a lepa slika vredi 1.000 tih lepih reči.
• Za početak dovoljan je jedan malo bolji mobilni telefon sa dobrom kamerom. Uz malo vežbe svaki tehnički aspekt marketinga na društvenim mrežama se može savladati. Osim toga, danas za sve postoje aplikacije, potreban je samo dečiji osećaj za istraživanje.
• Pratioci na društvenim mrežama se mogu kupiti, ali kupci teško. Sponzorisanje objava će Jovanki i Ognjenki doneti vidljivost, ali pozitivni komentari, povratne informacije i ocene od strane kupaca su moderna verzija stare, dobre i proverene reklame „od usta do usta“.
• Sopstveni veb sajt je lično vlasništvo Jovanke i Ognjenke, profili na društvenim mrežama nisu u potpunosti. Iz tog razloga, kada se steknu uslovi nije loše imati veb sajt iskrojen po meri sopstvenog biznisa.
• Kada osete da su dovoljno finansijski ojačale Jovanka i Ognjenka bi trebalo marketinški deo posla da delegiraju stručnjacima. Jer „sam svoj majstor“ često ne funkcioniše na duge staze.
Kako marketinške agencije mogu da pomognu Jovanki i Ognjenki?
Marketinške agencije bi mogle da ponude besplatne savete i edukacije, te pristupačna rešenja za biznis početnike, shvatajući to kao ulaganje u budućnost. Jer, ti isti biznis početnici će jednog dana ojačati i imaće potrebu za dugotrajnijom i sveobuhvatnijom uslugom.
Takođe, ne bi bilo loše da se pridržavaju takozvanog KISS (eng. keep it stupid and simple) pravila, gde neće nepotrebno komplikovati i mistifikovati suštinu i alate modernog marketinga.
Kako bi državne institucije mogle da pomognu?
Institucije poput Privredne komore Srbije već daju svoj doprinos kroz promociju malih biznisa, besplatne edukacije u domenu digitalnog marketinga, te kroz Sekciju za žensko preduzetništvo. Ali, potrebno je raditi i na potpunoj digitalizaciji servisa koji podržavaju svakodnevno poslovanje. Poenta je da Jovanka i Ognjenka, pored tolikih obaveza ne doživljavaju i „FT1P“ situacije.
Šta po tom pitanju radimo u klubu “Biznis na štiklama”?
Kako dobro poznajemo probleme preduzetnica, kroz česte edukacije skrećemo im pažnju na važnost vidljivosti njihovih biznisa na internetu. A odnedavno, preko članstva u Klubu pružamo im mogućnost promocije putem naših digitalnih kanala imreža, gde mogu da ispričaju svoju priču i predstave svoje proizvode i usluge, baš onako kako to one žele.
Za kraj valja dodati #spasimojovanku #spasimoognjenku od nadri lajf koučeva, motivatora, influensera, jutjubera, marketing gurua i mistika, jer svaki dobar i autentičan proizvod počinje, korak po korak, sa još boljom i autentičnijom pričom, čak i kada je ona ispričana na nesavršen način.
Jelena Kukolj, suosnivačica LALAHOST marketinške agencije i članica marketing tima kluba "Biznis na štiklama"
Tekst je preuzet iz "Magazina" Sekcije za žensko preduzetništvo PKS.